Jedan oid pionira srpske i SFRJ džez scene, tromonista Ljubomir Matijaca dobitnik je nagrade za životno delo kojom Nišville jazz festival tradicionalno podseća na zaslužne umetnike u ovoj oblasti. Matijaci će ovo priznanje biti uručeno prvog dana festivala, u četvrtak, 11. avgusta u sklopu nastupa “Belgrade Dixieland Orchestra” čiji je Matijaca jedan od osnivača.
Matijacina porodica se, praktično odmah po njegovom rođenju, preselila u Pančevo, gde je i završio nižu muzičku školu i gimnaziju, a usavršavanje na trombonu je nastavio u beogradskoj Srednjoj muzičkoj školi „Stanković” i na Muzičkoj akademiji gde je diplomirao paralelelno – na nastavničkom i umetničkom odseku. Podjednako uspešno se bavio i džezom i klasičnom muzikom: nakon honorarnih angažovanja u raznim ansamblima, od 1961. do 1974. godine bio je član Simfonijskog orkestra RTS, sledećih deset godina je bio član Big Benda RTS, sa kojim je u više navrata nastupao i kao vodja orkrestra (jedan od zapaženijih nastupa kao dirigent Big benda imao je na otvaranju FEST-a 1981. godine), a zatim je do formalnog odlaska u penziju 2000. godine, bio član Beogradske filharmonije.
Pored ovih stalnih angažmana, Matijaca je uporedo svirao i sa raznim džez postavama. Kao devetnaestogodišnjak, 1955 godine pridružio se Džez orkestru KUD „Abrašević” koji je vodio Milan Kotlić, a iste godine se uključuje u džez ansambl „Dinamo” koji je svirao igranke u Domu kulture “ Božidar Adžija” i imao pionirsku misiju u jugoslovenskoj džez diskografiji. U tom periodu, u Pančevu, gradu u kojem je proveo detinsjtvo, vodio je orkestra „Melos” koji je nastupao na igrankama. Bio je i član Big Benda Eduarda Sađila koji je nastupao u beogradskom hotelu „London”, da bi sa članovima tog orkestra, a pod imenom „Dixieland Ansambl Ljubomira Matijace” 1982. godine za zagrebački „Jugoton” snimio LP ploču „Kada sveci marširaju”.
Sa tim ansamblom gostovao je u Francuskoj, Nemačkoj, Bugarskoj (…), a od nastupa na domaćim festivalima treba izdvojiti Bled, Zagreb, Beograd…
Duži niz godina honorarno je svirao u orkestru “Pozorišta na Terazijama” sa kojim je često odlazio i na gostovanja.
Iako je iz Beogradske filharmonije zvanično otišao u penziju 2000. godine, Matijaca nije mogao bez svoje prve Ljubavi – džeza, pa 2001. godine sa Vladimirom Rackovićem osniva „Belgrade Dixieland Orchestra” anasambl koji od tada „održava plamen” diksilenda na ovim prostorima, odnosno, kroz koji Matijca doživljava novu muzičku mladost. Do prestanka aktivnog sviranja 2006. godine, Ljubomir Matijaca je sa Beogradskim Diksilend Orkestrom snimio i koaranžirao prva tri albuma i nastupao širom Srbije i u zemljama regiona.
Ljubomir Matijaca je član Saveza kompozitora SOKOJ, a napravio je i više snimaka kamerne klasične muzike sa Kvintetom „Limenih duvača” Beogradske Filharmonije. Uspešno se bavio i pedagoškim radom (najduže u Muzičkoj Školi „Stanković”), a svirao je i pojavljivao se u filmovima: “Aleksa Dundić”, “Mali čovek”, “Kordon” i “Tri karte za Holivud”.