Čast, uživanje i zadovoljstvo. Družili smo se sa Točkom, Borisom, Zoranom i Kepom koji se pripremaju za svoj veliki koncert na Ušću 20. Juna. Smak @ DSR. Pričali smo sa ljudima koji zaista imaju šta da kažu i to su nesebično podelili sa nama. Objavii smo foto pricu sa našeg druženja koja je imala preko 20.000 pregleda. To je zaista fantastično. Sada možete da pročitate šta Točak misli o muzici i računarima, a na kraju kao veliko finale pred koncert na našem sajtu www.drugastranaracunara.rs objavićemo intervju, koji smo u Kragujevačkom Domu Omladine vodili sa članovima grupe Smak. I ukoliko im obaveze dozvole čućete ih uživo u emisiji Druga strana računara 13. juna 2015 od 00.00h.


 

 

3 (1)I Umetnost vs. šund

  1. Da li je pojavom kompjutera došlo do ekspanzije loših muzičara koji su koristili programe i semplove za snimanje svoje ionako minimalističke i prizemne muzike?

Broj muzičara nije u pravilnoj srazmeri sa pojavom kompjutera, mnogi od njih ne koriste savremene mogućnosti pogotovu ako su edukovani kao klasični izvođači. Mislim da su se pojavili novi entuzijasti pre nego baš loši muičari, istina neki od njih i nemaju bilo kakvo muzičko iskustvo, pa zato izgledaju kao loši. Oni jednostavno postaju deo nove kulture zvuka koja podrazumeva i pristup pravljenju muzike uz pomoć tuđih zvukova ili kako bi se tačnije reklo – semplova.

  1. Da li je kompjuter ubio umetnički izraz u muzici i pojavom nabeđenih muzičara doneo šund na muzičko tržište?

Činjenica da je šund u muzici postojao i pre upotrebe bilo kakvih kompjutera negira ovu tezu mada je sasvim sigurno postalo neuporedivo lakše i dostupnije praviti muzičku produkciju bez skupih sprava u studijima. Sasvim sigurno je zbog toga ukupna ponuda postala hiljadu puta veća (možda i podbacujem u cifri).

 

II  Analogno vs. digitalno

 

  1. Da li kao muzičar možeš da čuješ razliku između analognog i digitalnog zvuka i da li misliš da tvoji slušaoci mogu isto da primete, posebno mlađi koji nisu imali prilike da slušaju ploče i trake?

Pitanje je delikatno i moram priznati vrlo aktuelno. Samo znam da je snimanje analognim putem sigurno još uvek bolje nego digitalnim, iako se tehnološki ta razlika dramatično smanjuje. Zapravo, retko ko danas snima analogno (zapis na magnetofonsku traku) i jasno je da zajedno sa produkcijom napreduje i izvođenje, kao i mogučnost ispravljanja odsviranih grešaka. Mogu samo da čujem kako grešaka više nema. Svi pevači apsolutno štimuju jer je sada moguće do besvesti ispravljati nekorektno otpevane note. Slušaoci mogu da budu ljubitelji stare, sada već arhivske muzzike i samim tim da više poštuju analogni zvuk. Što se tiče jako mladih slušaoca oni pred sobom imaju izbor, primećujem da, što više ulaze u muziku imaju potrebu da istražuju upravo arhivu.

  1. Koje su po tebi prednosti digitalnog zvuka u odnosu na analogni, ukoliko ih i ima, i da li misliš da je digitalan zapis muzike doneo boljitak u toj umetnosti?

Postoje već značajne razlike kod savremenih 64tvoro bitnih konvertera (kako se za moderne digitalne snimače kaže) u odnosu na analogno snimanje. Još iz doba pre više decenija firma Sony je imala digitalni magnetofon koji je na magnetofonsku traku beležio digitalni zapis dinamikom usnimavanja od 98dB, što se još uvek smatra velikom rezolucijom čak i u odnosu na analogne snimače pri brzini od 72 inca u sekundi koji su dostizali vrednost do 95dB. Današnji konverteri daleko premašuju tu cifru i po tome gledajuće već su kvalitetniji. Međutim, rezolucija trake, bez obzira koliko imala šuma jeste još uvek praktično beskonačna. U nekim stvarima digitalni zapis jeste bolje rešenje, pogotovu ako se radi o več sintetizovanim zvucima.

 


Diskografija:

Albumi: Smak (Rtv Ljubljana, 1975.), Crna dama (Pgp Rtb 1977.), Stranice našeg vremena (Pgp Rtb 1978.), Black Lady (Bellaphon 1978.), Dub in the Middle (Bellaphon 1978.), Rok cirkus (Pgp Rtb 1980.), Zašto ne volim sneg (Pgp Rtb 1981.), Smak 86. (Pgp Rtb 1986.), Bioskop Foks (Vans / Komuna / Pgp Rts 1995.), Egregor (Pgp Rts 1999.).

Singlovi: Živim ja/Biska 16 (Pgp Rtb 1974.), Ulazak u harem/Sto ptica (Suzy 1975.), Ulazak u harem/Epitaf (Rtv Lj 1975.), Ljudi nije fer/El dumo (Rtv Lj 1976.), Satelit/Šumadijski bluz/Čoveče ti si mlad/Slikar sa Pikadilija (Rtv Lj 1976. maksi singl), Crna dama/Plava pesma (Pgp Rtb 1977.), ALO/Daire (Pgp Rtb 1977.), Nevidljive terazije/Hitopadeza (Pgp Rtb 1978.), Na Balkanu/Gore Dole (Pgp Rtb 1979.) i Rok cirkus/Hirošima (Pgp Rtb 1980.).

Kompilacije, albumi uživo: Plava pesma – Best of (Rtv Lj 1977. kompilacija), Smak retrospektiva (Pgp Rtb 1992. kompilacija), OdLIVEno (Sorabia disk 1992. kaseta). The Best Of Smak (Rtv S 1996. kompilacija), Live without audience (1997. dupli koncertni CD), Istorija (Pgp Rts 2000.), 3. mart 2000. Kragujevac, klub “La Cinema” (2000.).


 

 


III  Snimanje na traku vs. snimanje na kompjuter

 


  1. Da li misliš da se pojavom programa za snimanje muzike smanjila potražnja “dobrih” muzičara, s obzirom da je tako lako odsvirati i ponoviti ono što se pogreši, i da li misliš da sada svako može da bude  studijski muzičar, bez obzira da li je kvalitetan instrumentalista (počevši od bubnjara svi instrumentalisti polako postaju višak) ili još gore vokal (danas svako može da peva)?

Jednim delom sam već odgovorio na ovo pitanje, ipak ne mislim da je snimanje na računarima umanjilo vrednost, vrednim muičarima. Nije za poređenje kolika je razlika kad svira dobar bubnjar, koji ima dobar zvuk, kvalitetne bubnjeve i bilo kakvog ubacivanja semplova, programiranja ritma i slićno. Mislim da se stvari produkcije ovako pomeraju napred, ljudi postaju svesni produkcije kao umetnosti zvuka. Drugim ušima čuju ono što se radilo nekad, što još uvek uliva poštovanje. Pravi muzičari nikad ne mogu biti višak jer snimanje i rad na produkciji nije baš primarna muzička delatnost. Jasno je međutim da su pojedini studijski muzičari jednostavno izašli iz mode, njih više nema ko da plaća. Posao snimanja inače nikad nije bio posebno isplativ, čak ni u čuvenim svetskim studijskim kućama. Što se tiče pevanja, ponekad je otužno i neprirodno čuti pevanje iza koga stoji “hirurški” rad.

  1. Koliko je moguće napraviti dobar snimak muzike kod kuće na računaru, ukoliko se setimo kakvi su se sve instrumenti, sprave, prostorije pa i sami muzičari nekada koristili za isto?

Ono što je kao računar dostupno prosečnom korisniku svakako nije dovoljno da se napravi kvalitetan snimak. Potrebno je imati minimum opreme u vidu muzičke kartice ili interfejsa, što bi se u muzičkim krugovima reklo. Zatim su potrebni posebni zvučni monitori, možda neka Midi klavijatura, mikrofoni za profesionalnu upotrebu. Međutim, mogućnost snimanja na hard-disk je veliki tehnološki napredak koji je zapravo pomogao mnogim muzičarima. Ja sam lično pravio kućne snimke na 4voro-kanalnom kasetofonu što sam već smatrao nagradom. To je znatno ispod onoga što može bilo koji kućni lap-top danas. Što se tiče nekadašnjih sprava, one i danas predstavljaju vrednost, ali neke su već van upotrebe, kasetofoni uopšte kao da više i ne postoje. Puno značajnih stvari je nastalo, a onda i nestalo zahvaljujući kompjuterima. Zato na njih i treba gledati sa dijalektičkog aspekta, kao nešto što svakako doprinosi, a što nikome ništa ne oduzima. Za relativno mali budžet muzičar danas može da dođe do zadivljujućeg kvaliteta u zvuku.

 

IV  Sviranje vs. programiranje

 

  1. Da li je elektronska muzika stvarno muzika, da li ona kao takva zapostavlja osnovnu karakteristiku te umetnosti koju upravo donosi svaki instrumentalista po svom osećaju, daru, sluhu pa na kraju i decenijama vežbe, učenja i živog izvođenja?

Naravno da elektronska muzika ni izdaleka ne može da izvrši ma kakvu ozbiljniju diverziju u konvencionalnom načinu izvođenja muzike. Uvek će se tražiti ljudsko umeće i izraz koji može doći iz svakog, iole talentovanog svirača. Radi se o nivoima poznavanja i konzumiranja muzike. Postoje ljudi koji ne prihvataju nikakve novotarije u muzici uključujući i čitav 20-ti vek koji je doneo najznačajnija tehnološka pomeranja. Muzika generalno pati od neprihvatanja, čak i ako postoje najviši nivoi razumevanja iste. Po tim shvatanjima sve je u muzici rečeno još u 17, 18 i 19 veku. Donekle mogu da se složim s tim. Genijalnost muzičara iz ranijih epoha se prosto više ne ponavlja. Modernizam u muzici je doneo najveću zabunu koja postoji u umetnosti. Kao da su narušeni osnovni postulati filozofskog estetizma. Elektronska muzika je tek jedan tanki vremenski segment koji se praktično zanemaruje. Veliko je pitanje šta bi radili Bah ili Šopen da su imali računare?

  1. Koliko kompjuter može da zameni čoveka u muzici, da li uopšte “običan” slušalac može da primeti koji je instrument na snimku uživo odsvira, a koji “otkucan” na tastaturi računara?

Još uvek je reč o fantomu zvanom poznavanje muzike. Svojevremeno je znameniti Jazz gitarista Pat Metheny primetio, da ako čovek danas želi da se bavi muzikom on mora da upozna sve šta se u muzici radilo za poslednjih 500 godina, tim pre što je veči deo tog materijala dostupan na internetu. Tvrdim samo da je upotreba računara u svemu duboko humana sem u naoružanju, ali ako se malo šire pogleda upravo nas balans snage u oružju štiti od njegove upotrebe. Kao da je duh doskočio materiji tako što je ukrotio. Ja sam stvorio čitavu ediciju kompozicija koje sam zbirno nazvao Muzikofonia. Nijedan ton nisam odsvirao, sve je napisano u Piano-Roll-u jednog sekvencera. Bez obzira što nije živo izvođena ona sadrži čisti i nepomućeni estetizam.

 

V Nosač zvuka vs. youtube

 

  1. Koliko je internet obezvredio cenu muzike i da li misliš da će autorska prava ikada biti ono što su nekad bila?

Mp3  format  je praktično obezvredio muziku učinivši je lako dostupnom i čak besplatnom. Gubitak u kvalitetu je beznačajan, psihološki, ako se na njega uopšte obrati pažnja. Internet je samo postao mesto na koje muzika može da se brzo pošalje. Izgledalo je u prvi mah da muzičari i autori muzike od toga nemaju nikakvu korist što nije bilo sasvim tačno. Pre svega, imali su korist, jer ako ih iko na taj način pirateriše, onda će omogućiti da puno više ljudi čuje njihovu muziku. U isti mah se beleži pad u proizvodnji ploča, diskova i kaseta. Dakle pad industrije šou biznisa, tog večitog parazita koji dere kožu umetnicima. Postavlja se onda logično pitanje, a ko je onda stvarni gubitnik? Prave stvari nikada ne mogu biti u bilo kakvom zaostatku.

  1. Da li je “youtube” publika isto kao i hiljade ljudi na koncertu, da li oni nose istu težinu sa svojom kritikom posle odslušanih nekoliko minuta tvog rada u odnosu na ljude koji te slušaju par sati na koncertu i osećaju tvoju energiju?

YouTube je možda najrevolucionarniji izum koji deinitivno i konačno pomaže muzičarima i svim drugim kreativnim ljudima. Smak se ne bi vratio na scenu nakon dugogodišnje pauze da nije bilo promotivnosti na YouTube-u. Ljudi su spontano stavljali naše klipove na YouTube i tako nas učinili ponovo aktuelnim bendom. Da bi neko i to onaj pravi došao na koncert, on će se podrobno inormisati o pesmama na YouTube-u što ranije nije moglo tek tako. On će dati i komentar i plus uživati par sati na koncertu, snimiti ga i postaviti ponovo na YouTube, a onda ga svakodnevno gledati i slušati. Ne radi se o dve publike, već o jednoj jedinoj.

 

VI  Plakati i mediji vs. društvene mreže

 

  1. Da li danas uspešna reklamna kampanja može da se uradi bez plakata i štampanih medija?

Pa baš uspešna, još uvek ne, mada se prilično može uraditi u marketinškom smislu. Govorim o Fejzbuku i YouTube-u pre svega. Vest se brzo širi, ali i bro nestaje, biva potisnuta novim. Bez štampane reklame moderna kampanja još uvek nije moguća. Tu su naravno i elektronski mediji koji su takođe značajni.

 

  1. Da li reklama na društvenim mrežama garantuje tačan odziv one slušalačke publike koja je klikom na Going rekla da će prisustvivati koncertu?

Ono što se naziva društvenim mrežama tek će da bude organizovano na pravi način pa će i “klik” postati legalno sredstvo plaćanja, za sad zvanično klik nije legalno sredstvo osim kada se barata sa kreditnim ili elektronskim karticama. Voleo sam rok pored ostalog i zato što je, ne samo išao u korak sa vremenom, već je i sam generisao neka pravila ponašanja, uvođenjem standarda u skoro sve industrije koje su za njega bile vezane. Kompjuteri su dobrim delom vezani za multimediju koja se pojavila paralelno s rokom. Tekst, slika i zvuk su oruđe roka, već smo napomenuli da se dosta toga u muzici izmenilo zahvaljujući mogućnostima kontrole zvuka i ne samo kontrole nego i samostalnog zapisivanja, a te obrade zvuka na razne načine, nezamislive su  bez pomoći kompjutera.

 

VII  Borba za RnR

 

  1. Da li je bend trenutno aktivan i šta nam novo sprema?

Grupa Smak trenutno obavlja poslednju fazu priprema pred koncert na Ušću 20. Juna ove godine. Sve dalje aktivnosti benda zavise od tog koncerta, da li će Smak i kako na njemu proći kod publike. Recimo da hoće, e onda bend stupa u akciju i počinje da radi na potpuno novom materijalu.


Grupa Smak je autentični predstavnik progresivnog roka čija se originalna muzika bazira na čvrstim rifovima i oni se koriste kao prostor za improvizacije sa jakim uporištem u bluzu. Spojem indvidualnih kvaliteta naglašeno je korišćenje kontrapunkta. Grupa Smak je nastala 1971. i negovala je sopstveni stil bez posebnih uzora i bez obzira na trendove. Kompozicije su bile satkane od motiva koji su se ciklično ponavljali i nadovezivali tako da je njihova aranžmanska forma bila vrlo avangardna. Pevačke linije su tretirane kao ravnopravan deo instrumentala. Karakteristika srpskog jezika je da ima mali broj jednosložnih reči neizbežno “lomi” tekstove pesama, a tonaliteti kompozicija komponovanih na gitari uslovljavaju pevanje u visokom registru što je zajedno dovodilo do toga da tekst često nije bio razumljiv. S druge strane to je dodatno pojačavalo interes njihovih fanova za samu muziku tako da je Smak ubrzo stekao status kultne grupe.

Od 1971. kada je sastav imao svoj prvi nastup pa do 1992. postavu su činili: Radomir Mihailović – Točak (gitara), Slobodan Stojanović – Kepa (bubnjevi), Zoran Milanović (bas), a u različitim periodima i dvojica klavijaturista: Laza Ristovski i Miki Petkovski. Vokalni solista “prvog poluvremena” grupe Smak je bio Boris Aranđelović.

Od 1994. u Smaku se menja koncept postave grupe uslovljenog delimičnim ili potpunim povlačenjem pojedinih članova sa muzičke scene. Tako umesto klavijatura u zvuku benda učestvuje još jedna gitara, Mikica Milosavljević, a iste godine pridodaje se još jedan komplet bubnjeva koje svira Dejan Stojanović – Kepa Jr. Na basu se pojavljuju Vlada Samardžić, pa Sale Marković, a kao vokalni solista Dejan Najdanović. Inovativni pristup muzici je i dalje prisutan. Kompozitor Smakove muzike, Radomir Mihailović Točak istrajava na originalnosti u pogledu dizajniranja muzičkih ideja, postavljenih sada na osnovu koju čine dvije gitare i poliritmički odnos dva bubnja koji im parira. Ovo je jedna od retkih grupa čak i na svetskom nivou koja koristi dva bubnja i ima dva bubnjara.


 


Predrag Jovanović / 
Računajte na računare/ RADIO BEOGRAD 1 

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here